Krpelj i bolesti koje sa sobom nosi

Krpelj i bolesti koje sa sobom nosi

Krpelj je paukoliki parazit koji stanuje na površini tela životinja i hrani se njihovom krvlju. Zvuči pomalo neverovatno, ali spada među najstarijim životinjama na planeti Zemlji. Na osnovu živih primeraka i fosila, do sada je opisano oko 45 000 vrsta, s tim da primerci živih vrsta zauzimaju samo 5% od ukupnog broja. Mikroskopske vrste često napadaju insekte (pčelinji krpelj), dok neke od onih koje su vidljive golim okom, napadaju i čoveka.

Latinski naziv vrste tvrdih krpelja koji nastanjuje naše prostore je Ixodes ricinus, a ime potiče od sličnosti ženke napumpane krvlju sa semenkom ricinusa. Razlog zašto ovaj krpelj naseljava mesta sa pretežno toplom i vlažnom klimom je taj što je za metamorfozu (preobražaj) potrebna povećana vlažnost vazduha, a toplota da bi se iz jajeta izvela larva. Zbog ovih faktora, tvrdi krpelji su uslovljeni da se na našim prostorima pojavljuju tek krajem proleća (sada, te zato i objavljujem ovaj tekst), jer u tom godišnjem periodu često padaju kiše, a dnevna temperatura se kreće u intervalu 10-25ºC.

Život jednog krpelja

Životni ciklus jedinke ovog parazita prolazi kroz 4 stadijuma (jaje, larva, nimfa, odrasli krpelj) i traje pola do 3 godine. Za to vreme promeni čak 3 domaćina! Ženka krpelja polaže oko 3000 jajašca u zemlji, ali uprkos tome, samo će nekoliko postati zrele jedinke. Nije mu baš jednostavno da preživi i ostari, zar ne?

Kada se larve izvedu, imaju po 3 para nogu i odmah po izlasku traže hranu na površini malih sisara (miševa) i ptica. Tada postoji mogućnost da larva putem hrane unese bakteriju Borrelia Burgdorferi, koja je uzročnik Lajmske bolesti. Ova bakterija nije opasna za krpelja, ali za čoveka i te kako jeste.

Nakon obroka, silaze na površinu zemlje i ulaze u proces metamorfoze (preobražaj iz larve u nimfu), a tada dobija još jedan par nogu. Zatim nimfa traži novog, većeg domaćina (čovek, veverica) i hrani se njegovom krvlju dok ne sazri za razmnožavanje, a upravo tada postoji mogućnost prenošenja patogena koji izazivaju bolest!

Odmah nakon drugog obroka, nimfa ulazi u stanje metamorfoze, kada sazreva i nastaje odrasla jedinka. Ona zatim traži trećeg domaćina (pas, jelen), gde će se razmnožavati. Mužjak i ženka se lako razlikuju golim okom. Ženka je veća od mužjaka, stacionarna i napumpava se dok pije krv, dok se mužjak hrani mnogo manje, ostaje iste veličine i non-stop je u pokretu tražeći partnerku za parenje.

Život jednog krpelja
Životni ciklus krpelja

Kako krpelj “lovi” svoj plen?

Odrasli tvrdi krpelj ima po 4 para nogu, po 2 para prednjih i zadnjih. On ne može da skače, niti da leti! Kreće se brzinom svega 5.5cm/min, a u stanju je da pređe i do 9m dok nađe pogodno mesto za čekanje potencijalnog domaćina. Kada se popne na vrh lista, zadnjim nogama se hvata za podlogu, dok prednje ostaju u vazduhu spremne da "zgrabe plen".

Posebna biološka i hemijska kompozicija vrhova nogu Ixodes ricinus dozvoljava ovom krpelju da se zakači na bilo kakvoj podlozi organskog porekla. Lakše se zakače za glatku podlogu (ljudska koža), i za to koriste lepljivu površinu stopala, koja sadrži elastični protein rezilin i prilagođava se površini podloge po kojoj krpelj gazi. Tom prilikom ostvaruju se različite međumolekulske interakcije između bočnih ostataka aminokiselina iz rezilina i funkcionalnih grupa molekula epitelnih ćelija kože. Kandže, koje su takođe proteinskog porekla, koriste se kao pomoćno sredstvo tj. ukoliko površina nije dovoljno glatka (dlaka).

Istraživanje pokazuje da su krpelji najbolje pričvršćeni za glatke površine kao što je ljudsku koža i staklo, a dosta slabije za biljnate površine i krzno. Upravo iz ovog razloga čovek može vrlo lako da pokupi krpelja koji stoji na vrh lista u parku.

Krpelj je u stanju da vidi ili oseti potencijalnog domaćina, a to radi očima osetljivim na toplotu, koje se nalaze kod drugog para prednjih nogu i Halerovim organom, to je tvorevina koja se nalazi na vrhovima prednjih nogu i poseduje hemoreceptore pomoću kojih krpelj može da oseti feromone i druge molekule sa površine kože. Pored toga Halerov organ može da detektuje i optimalnu vlažnost vazduha, koja je vrlo važna za životni ciklus krpelja.

Nakon što domaćin pokupi krpelja, on se penje i traži pogodno mesto za ubod. Kod odraslog čoveka to su najčešće predeli iza kolena, prepone, trbuh, ispod pazuha ili u predelu vrata, a kod dece krpelj može da se nađe na bilo koji deo tela!

Šta se dešava nakon uboda?

Po ubodu, krpelj izlučuje svoju pljuvačku koja sadrži:
  • Smolastu supstancu koja pričvršćava krpelja za mesto uboda. 
  • Antikoagulant – ne dozvoljava aktiviranje trombocita i zgrušavanje krvi. 
  • Anti-inflamatorne supstance – sprečavaju aktivaciju imunog sistema kože domaćina, a samim tim i detekciju uboda.

Egzoskelet krpelja, zatim, postaje plastičan i počinje da se širi, naročito kod ženki, prihvatajući veliku količinu krvi. Onda kada lokalni anestetik iz pljuvačke krpelja prestane da deluje, javlja se svrab i detektuje se mesto uboda. Ipak, najbolje je uočiti krpelja pre, ili odmah nakon uboda, jer tada postoji manja verovatnoća da će osoba biti zaražena patogenom.

Nakon uočavanja krpelja, najbolje je otići u obližnju ambulantu i prepustiti posao vađenja krpelja profesionalcima koji su za to obučavani. Nikako se ne smeju koristiti hemikalije kao što su alkohol, etar, benzin, aceton i slično! Tada krpelj može da se ispovraća u mesto uboda i da se na taj način poveća opasnost od zaraze. Ukoliko osoba pokuša sama da odstrani krpelja, a deo ostane u koži, takođe treba posetiti obližnju ambulantu!

Tick twister za bezbedno vađenje krpelja


Lajmska bolest – Borelioza

Bakterija koja se nalazi u pljuvački krpelja, Borrelia Burgdorferi, je patogen koji izaziva Lajmsku bolest. To je sistemsko oboljenje, što znači da napada ceo organizam, a posebno kožu, nervni sistem, zglobove i srce.

Simptomi bolesti počinju nedelju do mesec dana nakon ujeda krpelja. Prvi znak je crvenilo oko mesta uboda (u narodu poznato kao “bivolje oko”), koje se javlja kod 80% zaraženih osoba. Da bi imala dijagnostički značaj, promena mora da ima promer od najmanje 5cm. Promena na koži ne boli i ne svrbi, pa može da prođe neprimećeno. Može da bude praćena pojavom simptoma sličnih gripu (glavobolja, groznica, malaksalost, bolovi u zglobovima), koji traju nekoliko nedelja ukoliko se osoba ne javi lekaru na vreme. Ozbiljne komplikacije se javljaju nedeljama i mesecima nakon ujeda krpelja, u vidu simptoma od strane centralnog nervnog sistema, artritisa i kožnih manifestacija. Bolest može poprimiti hronični tok, ukoliko se ne prepozna i ne leči na vreme. Pacijenti nakon sprovedenog lečenja borelioze mogu da imaju nespecifične tegobe (glavobolja, umor, bolovi u mišićima i zglobovima i sl.), koje obično traju više meseci, nekada i godinama.

Ubod krpelja - Lajmska bolest
"Bivolje oko"

Bolest može biti vrlo opasna ukoliko se ne otkrije i leči na vreme! Posebna pažnja mora da se obrati na decu, jer su ona daleko podložnija ujedu krpelja.

S obzirom da je skoro svaki treći gradski krpelj zaražen Borelijom, najefikasnija prevencija je da dete dobije odgovarajući antibiotik, čime će postojati mogućnost da ne dođe do razvoja Lajmske bolesti. Najbolje bi bilo da se izvađeni krpelj odnese u odgovarajuću laboratoriju, gde će se proveriti da li je zarazan, pa onda pristupiti eventualnoj antibiotskoj terapiji. Nekada se desi da krpelj završi sa obrokom i otpadne, a da uopšte i ne bude primećen. Takvi slučajevi su najopasniji, zato što je jedini simptom crvenilo oko mesta uboda, a to se vrlo često zanemari ili se iz neznanja pripiše ubodu komarca ili zolje. Tada osoba može da bude zaražena, a da to i ne zna, jer je period inkubacije dugačak – do mesec dana.

Krpeljski meningoencefalitis

Krpeljski meningoencefalitis je virusno oboljenje rasprostranjeno u području srednje i istočne Evrope i azije, koje se prenosi putem zaraženih krpelja (kao i Lajmska bolest). Bolest se javlja endemski, odnosno samo u prirodnim aktivnim žarištima u kojima postoje prirodni rezervoari virusa (šumski glodari, jež, krtica), i njihovi prenosioci (krpelji). Krpelj može da bude zaražen u svim stadijumima svog životnog ciklusa, i doživotni je nosilac virusa krpeljskog meningoencefalitisa, koji se u njemu razmnožava i prenosi sa jedne na drugu generaciju krpelja.

Rasprostranjenost krpeljskog meningoencefalitisa

Teritorija naše zemlje nije endemsko područje. U retkim slučajevima, posle jednog prosečnog inkubacionog perioda koji obično iznosi sedam dana, javljaju se simptomi nalik gripu, nakon čega sledi period od 4 do 10 dana poboljšane kliničke slike. Nakon toga dolazi do druge faze bolesti kada dominiraju simptomi zahvaćenosti centralnog nervnog sistema koji se mogu manifestovati intenzivnom glavoboljom, kočenjem vrata, povraćanjem, paralizom, gubitkom svesti, drhtavicom, kada bolničko lečenje postaje neophodno.

Za prevenciju ove bolesti postoji mogućnost primene specifične zaštite u vidu vakcine protiv krpeljskog meningoencefalitisa. Ovakav vid zaštite preporučuje se ljudima koji su zbog posla ili na drugi način primorani borave u područjima koja su endemska za krepljski meningoencefalitis.

Sada znaš za potencijalne opasnosti koje se kriju iza onog zelenog lista. Zaštiti druge od male paukolike krvopije tako što ćeš im preneti ovo znanje. 


Ovaj tekst je uređen za potrebe ovog bloga, a prvi put je objavljen 10. juna 2017. godine na starom Spiderest sajtu.

2 Comments

  1. Koliko sam samo dovicina preventivno popio... Nadam se da nemam lajmsku bolest :D

    ReplyDelete